srijeda, 5. srpnja 2017.

Snalažljivi upravitelj


,,Bio je jedan čovjek bogat, koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen kod njega, da mu prosipa imanje. On ga dade dozvati i reče mu: 'Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj. Tada upravitelj pomisli u sebi: 'Što da počnem, kad mi gospodar moj oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se. Znam što ću činiti, da me prime u kuće svoje, kad me se digne s uprave.' I dozva redom dužnike gospodara svojega. Prvoga zapita: 'Koliko si dužan gospodaru mojemu?' On odgovori: 'Sto bata ulja.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje, sjedi i piši brzo pedeset!' Drugoga zapita: 'Koliko si ti dužan?' On odgovori: 'Što korova pšenice.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje i piši osamdeset!' Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, što je radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti. I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove! Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. (Lk 16, 1-10)

U Isusovoj prispodobi o upravitelju koji ima još jednu priliku pred svojim gospodarom vratiti ono što je oteo vidimo kako je upravitelj snalažljiv jer želi sačuvati svoju službu. Odriče se provizije i čini dobro djelo u očima svoga gospodara. No, je li to dobro djelo učinjeno iz ljubavi prema gospodaru ili prema sebi samome?

Upravitelj rasipa imanje koje nije njegovo, njemu očito nije stalo do pravednosti. Do odluke čistih računa, već samo do vlastite dobiti. Želi sačuvati glavu pa uređuje račune svoga gospodara sebi u korist. Iako nema ljubavi prema gospodaru, ovaj upravitelj ima ljubavi prema samome sebi. On snalažljivo postupa u teškom trenutku svojeg upravljanja, a sve da dođe poslije u kuću svoga gospodara. Brineš li i ti za svoju dušu, pa da budeš primljen u kuću Boga živoga poslije upravljanja vlastitim životom?

Radosna vijest donosi: ,,Djeca su ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti (Lk 16, 8).

Gospodin kroz prispodobu nama poručuje kako i strah od kazne može naš život uputiti prema Kraljevstvu. Taj strah od gubitka vlastite sreće donosi plodove jedinstva u Bogu, ako je sve učinjeno prema volji samoga gospodara. No kako se Bogu vratiti i odakle početi?

Krist daje jasan odgovor: „Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj“ (Lk 16, 10).

Ove Kristove riječi tako jasno donose odgovor svima nama koji ne znamo odakle početi kao upravitelji vlastitih života. Ima nažalost onih koji često govore: „To nije važno“ ili opet „Bogu je to svejedno“. Odakle mi znamo što je Bogu nevažno? Zar Bog stvara slučajno nešto ili nekoga pa da mu taj ili to bude nevažan?! Ako ovako razmišljamo, poznajemo li uopće volju svoga gospodara?

Bogu je svaka sitnica važna i u tvom i u mom životu. Kada ne bi bilo tako, zar bi to stvorio, ili opet, zar bi to dopustio? Sve je s razlogom u vinogradu našega gospodara. Kada ne bi bilo tako, zar bi gospodar bio taj koji poziva na polaganje računa o upravljanju? Nema anarhije u Božjem vinogradu, iako mi na mnogo toga gledamo kao na pasivnost svoga gospodara. Tada malovjerni od nas odmahuju rukom i govore: To nije važno!

Radosna vijest pobija sve iluzije o Bogu kao gospodaru koji sve prepušta slučaju. On nije na našoj razini da dopušta ustrajnost u našoj vlastitoj propasti. Bog je gospodar koji brine za nas, ali i hvali onda kada ispravimo svoje pogrješke.

Govor je ovdje i o temeljnom opredjeljenju samoga čovjeka koji upravlja bogatstvom svoga gospodara. Čovjek ne može ljubiti Boga i nepošteno gomilati bogatstvo. Strah od gubitka onoga što posjeduje, jest strah koji vodi do samoga Boga, gospodara života samoga upravitelja (čovjeka).

Upravitelj mora ostaviti sve što je nakupio nepoštenim upravljanjem, dužnicima oprostiti dugove. Što znači kako treba prije svega pokazati lice samoga gospodara koji je milosrdan prema dužnicima. On (upravitelj) tako postaje oruđe u rukama gospodara koji ne kažnjava, već prvo upozorava na pravednost. Ovaj upravitelj vrši odluku samoga gospodara kada se odriče zarade. Iako je očito kako će ispasti nepošten pred svima, želi ostati velik u očima onoga u čije se milosrđe uzdaje. Ostavlja bogatstvo i uređuje svoj život tako što ga stavlja u ruke samoga gospodara.

Krenimo i mi poput upravitelja iz prispodobe prema uređenu vlastitog života, a sve po Božjoj volji. No, kako početi?

Krist uči kako je važno krenuti od najmanjeg detalja, poput upravitelja. On nije za samo malo smanjio svoju proviziju, već vratio na onoliko koliko je propis samoga gospodara. Vidimo kako nije u početku služio gospodaru, već samome sebi tako što je krao od njegovih dužnika. Jasan je ovo poziv na to da činimo ono što Bog od nas želi, a ne da ljude pokušavamo učiniti takvima kakvi bi po nama trebali postati. Prvo valja krenuti od sebe! A to znači ostaviti svoju ugodu i sigurnost ovoga svijeta. Prvo misliti na Gospodina i činiti ono što On želi, jer kako sam Gospodin upozorava: „Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti, ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.“ (Lk 16, 13)

Neka naše bogatstvo bude u pravednosti otpusta dugova svima koji nama duguju. Samo tako i po takvoj pravednosti kojom postajemo slični svome Bogu… samo tako možemo baštiniti milosrđe. A milosrđe Božje nije fraza. Ono dolazi po pravednosti, a to je vršenje onoga što Bog želi, a ne ja. Tek tada milosrđe dolazi kao pohvala od Gospodina u duše naše, koje žive mir i sigurnost unutar imanja koje ne prolazi. A to je Kraljevstvo Gospodina našega koji živi i vlada u vijeke vjekova.

vlč. Kornelije Grgić

Nema komentara:

Objavi komentar