Zašto moram trpjeti? (VI.)


Zamjena za čistilište

Šesti razlog zbog kojega trpimo patnje raznih vrsta je ovaj: Bog nas želi sačuvati od krajnje bolnog trpljenja u čistilištu koje je posve bez zasluga.

Dosta je već rečeno u prethodnim poglavljima da bismo znali da smo možda dužni vratiti veliki dug vremenite kazne. Nikako ne možemo znati točno koliko naknade moramo dati; ali imajući na umu ogroman broj svojih grijeha i različite stupnjeve njihove težine, imamo svaki razlog vjerovati da je taj dug popriličan. A moramo znati da kaznu moramo isplatiti do zadnjega novčića prije nego će nas Bog pripustiti u otkrivenu prisutnost Njegove neizmjerne svetosti.

Da bismo isplatili tu nužnu količinu duga, imamo dva puta koja su nam otvorena. Ako želimo, možemo ga isplatiti u ovom životu; ako ga propustimo isplatiti u ovom životu, onda ga moramo isplatiti u sljedećemu. Nema treće mogućnosti.

Možda smo često pomislili ili čak izjavili da smo posve spremni čekati nakon smrti i poslije nje u čistilištu dati cijelu zadovoljštinu koja se od nas traži, ali da želimo biti ispričani od toga u ovom životu. Ako smo, nesvjesno, poticali takve osjećaje, mogli smo otkriti žalosni nedostatak znanja o pravoj naravi čistilišta.

Kao prvo, izgleda da ne znamo da je najmanja mjera patnje u čistilištu daleko intenzivnija od najozbiljnijih muka na zemlji. Sveci nam govore da je intenzitet boli kojega uzrokuje vatra čistilišta isti kao i onaj koji uzrokuje vatra pakla. Jedina razlika je ta da su duše u čistilištu utješene znanjem da će njihova patnja završiti prije ili kasnije, dok proklete u paklu muči očaj jer znaju da će njihova patnja trajati zauvijek.

Kao drugo, izgleda da nismo upoznati s činjenicom da su prednosti sadašnjih patnji pred onima u budućnosti daleko veće. Jesmo li svjesni da u ovome životu možemo postići daleko više u nekoliko sati nego što bi u čistilištu mogli možda u nekoliko godina? Samo trebamo obratiti pažnju na sljedeće točke:

  1. Njegujte žarku ljubav prema Bogu i trajnu žalost zbog svih grijeha u svojem životu. Za tu svrhu priviknite se često moliti čin ljubavi prema Bogu i čin kajanja.
  2. Prihvatite sve svoje nedaće s osjećajem duboke poniznosti, u duhu pokore, i s uvjerenjem da je to jedino zbog velikog milosrđa Božjeg jer bi i sada mogli biti osuđeni na beskrajne muke pakla.
  3. Sjedinjujte se neprestano s našim Gospodinom koji umire na križu iz ljubavi prema vama, i molite Ga da prihvati vašu patnju u jedinstvu sa svojom kao zadovoljštinu za sve vaše grijehe. Što žarče njegujete takvo određenje, to ćete brže vratiti svoj dug vremenite kazne. Na taj način možete učiniti puno više u jednom kratkom satu nego što bi mogli postići u čistilištu cijelo stoljeće. Sve ovisi o žaru vaše ljubavi i dubini vašeg kajanja za grijehe.
Kao treće, moramo prije svega znati da su patnje u čistilištu posve bez mogućnosti zasluga. To znači da bez obzira kako strašno tamo duša patila, niti kako dugo, iako to bilo tisuću godina, ona tamo sebi ne može pribaviti nijedan stupanj zasluga kako bi uvećala svoju slavu na nebu. Uza svu svoju bol, duša ne može zaslužiti za sebe toliko koliko može kada strpljivo podnosi uvrede, ili trpi ubod igle, ili se odrekne užitaka plesanja ili gledanja filmova ili sladoleda. Sve što duša u čistilištu može učiniti je poništiti čitav dug vrlo sporim tempom, gdje Bog u svojem milosrđu prihvaća molitve i dobra djela koja vjernici na zemlji prikazuju za tu dušu za vraćanje dijela duga. Ali što se tiče zasluga, prilika za postizanje zasluga je prošla; prilika je bila gotova kada je duša napustila tijelo.

Ta razmatranja uvjerit će vas u divne prednosti sadašnjih pred budućim patnjama. Što god pretrpjeli u ovom životu, osim što nam to može dati zadovoljštinu za naše grijehe, vrlo djelotvorno će nas obogatiti u milosti i slavi. Iz trenutka u trenutak, iz dana u dan, iz godine u godinu, isplaćujemo svoj dug odmah i momentalno i zgrćemo dodatno osiguranje za veću sreću na nebu; a što su brojnije i veće naše patnje, to su obilnije i različitije naše zasluge. Kada se na njih gleda u tom svjetlu, recite mi, nije li velika povlastica i dragocjena milost odraditi svoje čistilište na zemlji? Zamislite kako bi se silno duše u čistilištu veselile kada bi im Bog dopustio vratiti se na zemlju i prihvatiti svoj život sa svim njegovim mukama i naporima i žalostima i bolima. Kako bi one rado prihvatile svaku vrstu patnje i prigrlile je radosno i pokušale učiniti najviše što mogu radi zadovoljštine za svoje grijehe i radi zasluga. Ali tu mogućnost neće dobiti.

Vidite onda kako je nerazumno žaliti se i mrmljati protiv Božanske Providnosti kada su nam poslane kušnje i nedaće. Oživimo ponovno svoju vjeru i uskoro ćemo naučiti kako blagosloviti i zahvaliti Bogu čak i usred najvećih agonija boli; jasno ćemo razumjeti da u svojoj beskrajnoj ljubavi prema nama i našoj vječnoj slavi On polaže te križeve na naša ramena.

(vlč. F. J. Remler, C.M., Zašto moram trpjeti? Knjiga svjetla i utjehe, str. 33. – 35.)


Prijašnji nastavci:

Primjedbe