Definicije
katoličkog nauka s Tridentskog sabora (npr.
koje se tiču Mise,
sakramenata, milosti, istočnog grijeha i opravdanja) činovi su
svečanog, izvanrednog učiteljstva Crkve. Nauk
je katoličke vjere da su
takvi čini nezabludivi i da se ne smiju preoblikovati, odnosno da su
nepromjenjivi (I. vatikanski sabor, Pastor
Aeternus, Dz
3074). To znači da
nijedan crkveni autoritet ne može promijeniti te definicije, čak ni
papa ni ekumenski sabor. Stoga nije moguće da Kanonski zakonik iz
1983. poništi takve definicije niti je to pokušao učiniti.
Nije moguće reći
da su definicije nezabludive i nepromjenjive, ali da su anateme
skinute. Razlog za to je da je
anatema (odnosno, izraz
neka bude proklet,
za one koji drže
nauk suprotan onome što je upravo definirano) integralni dio
definicije. U stvari, dužnost držanja tog nauka pod kaznom
otcjepljenja od Katoličke crkve jedna je od četiri definicije
potrebne za definiciju da bude nezabludivi čin katoličkog
izvanrednog učiteljstva. Ako je ona jednom bila nezabludivi čin, to
je bilo zato što je imala anatemu uza se. Ako bi anatema na neki
način mogla biti maknuta, onda ona ne bi bila nezabludivi čin i
zapravo nikad nije mogla biti.
Anateme koje su
svečano proglasili suvereni pape i ekumenski sabori Crkve stoga nisu
ukinute, niti mogu biti i one isključuju iz članstva Rimokatoličke
crkve sve one osobe koje padnu pod njezinu osudu i koje samim time
postaju krivovjernici.
o. Peter R. Scott,
FSSPX
Primjedbe
Objavi komentar