Može li tradicionalni katolik ići na ispovijed kod Novus Ordo svećenika?

Sigurno je valjano otići na ispovijed kod svećenika koji još služi Novus Ordo Misu, ako je pokornik uvjeren u doktrinarnu pravovjernost svećenika, njegovu namjeru da čini ono što Crkva čini i da koristi ispravnu formulu odrješenja. To bi nadalje bilo dozvoljeno u stanju nužde, npr. kada osoba umire i ne može se naći tradicionalni svećenik.

Međutim, nije lako imati sigurnost u valjano odrješenje, budući da postkoncilska Crkva dosljedno umanjuje stvarnost i ozbiljnost smrtnog grijeha, dobrobiti ispovijedanja lakih grijeha, milosti koje se zadobivaju čestom ispovijedi i nužnost vršenja pokore. Često duše koje osjećaju hitnu potrebu da odu kod Novus Ordo svećenika dolazile bi mi kasnije na ispovijed, sumnjajući u valjanost ispovijedi kod tog svećenika, zbog njegovog trivijaliziranja njihovih grijeha.

Nadalje, ne libim energično savjetovati da se ne odlazi na ispovijed takvom svećeniku, čak i kada postoji sigurnost u valjano odrješenje. Pokornik ne ide na ispovijed samo da bi dobio odrješenje od svojih grijeha. On ima želju primiti sve učinke sakramenta, uključujući i vodstvo, i ako treba biti ukoren od ispovjednika, rasti u ljubavi prema Bogu i posvetnoj milosti, čvršćoj odluci da će se popraviti i dati zadovoljštinu za vremenitu kaznu koju je zaslužio zbog svojih grijeha. Sve je to jedino moguće ako on u ispovjedniku vidi suca, učitelja i liječnika. To će osigurati potpune učinke sakramenta pokore za koje Crkva nadopunja izvršnu vlast tako da vjernik može tražiti bilo kojeg svećenika da sasluša njegovu ispovijed, iz bilo kojeg razloga (kan. 2261, §2, ZKP 1917.  i kan. 1335., ZKP 1983.).

Jasno je da nije moguće imati povjerenje u vodstvo svećenika koji čini kompromise s modernizmom služeći Novu Misu, čak i ako se u ostalome čini pravovjernim. Ne možemo se osloniti ni na njegovu prosudbu o istinitosti našeg kajanja, ni na njegovu poduku o ozbiljnosti naših grijeha, ni na njegova sredstva za zloću naših grijeha. Nadnaravni pogled na vjeru će zasigurno biti narušen humanizmom i naturalizmom nove Mise i duhom II. vatikanskog sabora. Naše duše su predragocjene da ih se stavi u ruke onih kojima nedostaje uvjerenje.

Prema tome, osim ako se ne radi o smrtnoj opasnosti, bolje je učiniti čin savršenog kajanja i čekati dok se ne otvori mogućnost da se otvori duša tradicionalnom svećeniku kojemu se može vjerovati.

o. Peter R. Scott, FSSPX

Izvor: http://archives.sspx.org/