,,,Volja
je Božja vaše posvećenje: da izbjegavate bludnost, da svaki od vas
zna čuvati svoje tijelo u svetosti i časti, a ne pohotnim strastima
poput pogana, koji ne poznaju Boga; da nitko u toj stvari ne griješi
i ne zavarava svoga brata, jer Gospodin osvećuje to sve, kako smo
vam i prije rekli i posvjedočili. Bog nas uistinu nije pozvao na
nečistoću, nego na svetost. Stoga, tko to odbacuje, ne odbacuje
čovjeka nego Boga, koji vam daje svoga Duha Svetoga.“ (1
Sol 4,3-8)
1.
Naše tijelo mora služiti našoj duši i Bogu
Čovjek
je stvoren od tijela i duše koji ujedinjeni tvore ljudsku osobu tako
da i tijelo i duša moraju surađivati u svih ljudskim djelima. Duša
je nadređena tijelu, ali ona može djelovati samo tako da koristi
tijelo kao instrument. Ako, na primjer, čovjek želi dati milostinju
siromašnoj osobi, želja je u njegovom umu i volji, koja daje moći
njegovoj duši, ali duša mora iskoristiti ruku, koja je dio tijela,
da bi dala milostinju.
Kako
tijelo služi Bogu
Da
bi nam bilo jasnije kako je tijelo potrebno za služenje Bogu, možemo
razmotriti razna djela koja moramo izvršiti u klanjanju i štovanju
Boga i posvećenju naših duša. Vidimo odmah kako važnu ulogu u tome igra naše tijelo. Čak i da bismo mislili o Bogu, moramo
koristiti naš mozak. Da bismo govorili Bogu u molitvi, moramo
koristiti usne i jezik. Naša tijela ulaze u primanje svih
sakramenanta. U krštenju, voda se polijeva po našoj glavi. U
potvrdi, krizmom se pomazuje naše čelo. U posljednjoj pomasti se svetim uljem pomazuju svi naši udovi. U pokori moramo izreći
naše grijehe. U ženidbi mladenka i mladoženja moraju izgovoriti svoj
pristanak. Kod svetog reda biskup polaže svoje ruke na glave onih
koji trebaju biti zaređeni i oni dodiruju sveto posuđe svojim
rukama. Iznad svega, u sakramentu Božje ljubavi, u Euharistiji,
tijelo ima vrhovnu čast primiti Tijelo i Krv našeg Gospodina pod
prilikama Svete Hostije.
Hram
Duha Svetoga
Ne
samo da tijelo služi duši na sve ove načine u posvećivanju, već
je ono također i prebivalište duše koja se tako posvećuje i zato
se zaista može nazivati prebivalištem Božjim.
Dužni
smo čuvati i braniti tijelo
Budući
da tako tijelo igra vrlo važnu ulogu u svim našim djelima kojima
služimo Bogu, dužni smo čuvati tjelesni život i zdravlje tako
da naša služba može biti savršenija. Nadalje, ako nam je to
dužnost, to je također i pravo i nitko nam ga ne može oduzeti.
2.
Šesta i deveta zapovijed
"Ne
sagriješi bludno."
"Ne
poželi tuđeg ženidbenog druga."
Budući
da je ljudsko tijelo tako poštovano od Boga, slijedi da i mi moramo
poštivati i cijeniti svoja vlastita tijela i tijela drugih ljudi.
Krepost koja nam u tome pomaže zove se krepost čistoće.
Njezino drugo ime je anđeoska krepost jer su anđeli, po
samoj svojoj naravi, slobodni od ikakve napasti protiv nje.
Svrha
šeste zapovijedi
Svrha
šeste i devete zapovijedi je da osigura poštovanje i dostojanstvo
ljudskog tijela. Šesta zapovijed zabranjuje svako nečisto
ponašanje, bilo počinjeno u osami (poput samozadovoljavanja) ili s
drugom osobom kao i sve poglede i riječi suprotne kreposti svete
čistoće. Šesta zapovijed osobito zabranjuje preljub, koji je
ozbiljan grijeh protiv svete čistoće, počinjen s tuđom ženom ili
mužem. Oženjene osobe imaju posebnu dužnost čuvati svetu čistoću
jer muž i žena pripadaju jedan drugome u duši i tijelu po svetom
sakramentu ženidbe.
Primarni
cilj ženidbe je rađanje i odgoj djece i iz toga nužno proizlazi da
„svaki čin koji, bilo u iščekivanju bračnog čina ili u
ispunjenju tog čina, ili pak u razvoju prirodnih posljedica toga
čina, pretpostavlja, bilo kao cilj ili kao sredstvo, onemogućivanje
začeća, u sebi je nezakonit. Drugim riječima, svaki takav
kontraceptivni čin je u sebi pogrešan.“ (nadbiskup J. C.
McQuaid)
Hodanje
znači izravnu pripremu za brak. Par hoda jer se želi oženiti.
Naravno, ne može se oženiti s nekim koga se ne pozna. Zato se
izlazi da bi se upoznalo nekoga za koga će se jednog dana oženiti.
Nepotrebno je govoriti da je hodanje opasno za dušu. „Duh je
voljan,“ rekao je Isus, ,,ali je tijelo slabo. Bdijete i
molite da ne padnete u napast.“ (Mt, 26:41) Već je samo
svjesno izlaganje prilici za smrtni grijeh - smrtni grijeh. Zbog
toga, prema situaciji, hodanje može i ne mora biti grešno.
Dozvoljeno je kada su tri uvjeta ispunjena: 1.) kada su oboje
dovoljno zreli za brak; 2.) kada hodanje može voditi u brak u
budućnosti; 3.) kada muškarac ima sredstva za uzdržavanje
obitelji. Napokon, svrha hodanje je da se par upozna, no hodanje nije
proba za bračni život. Ponašanje između budućih partnera mora
biti ograničeno na ono što je dopušteno između brata i sestre.
Siguran znak dobrog budućeg braka je čisto hodanje. Obično nam
naša savjest govori da su naša djela protivna kreposti svete
čistoće, ali ako nismo sigurni oko nečega, trebamo pitati za
savjet svoje roditelje ili svog ispovjednika. Šesta zapovijed
također zabranjuje poglede i riječi protivne kreposti čistoće jer
one također umanjuju poštovanje i dostojanstvo koje moramo imati za
ljudsko tijelo i jer mogu voditi prema djelima protivnima čistoći.
"Zar
ne znate da nepravedni neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne
zavaravajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni
mekoputnici, ni muželožnici, ni lopovi, ni lakomci, ni pijanice, ni
klevetnici, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega."
(1 Kor 6, 9-10)
Svrha
devete zapovijedi
Budući
da su ponašanja protivna čistoći pogrešna, slijedi da je pogrešno
misliti o njima ili ih željeti. Bog je to učinio jasnim u devetoj
zapovijedi. Ipak trebamo razumjeti da postoji razlika između
napasti i grijeha. Ponekad ljude brinu nečiste misli koje im ne daju
mira. Katekizam nam govori što osoba treba učiniti kad je to muči.
Treba moliti za milost da se može oduprijeti napasti i zaposliti se
nečim korisnim ili rekreacijom koja će odvratiti misli od problema.
Također je dobro činiti male žrtvice, kako je Isus rekao: ,,Ova
se vrsta duhova može istjerati samo molitvom i postom." (Mk
9,29) Ako se misli i dalje javljaju unatoč svom trudu da ih se
otjera, onda nema grijeha. Do grijeha dolazi samo onda kada se
svjesno pristaje na određene misli.
"Ljubljeni,
zaklinjem vas kao tuđince i strance, da izbjegavate tjelesne požude,
koje vojuju protiv duše." (1 Pt 2, 11)
Krepost
čistoće – pomoć svim krepostima
Još
dok smo mladi, trebamo nastojati formirati veliko poštovanje prema
kreposti čistoće, ili svete čistoće. Čistoća je divna pomoć
svim drugim krepostima. Ako možemo pobijediti svoje strasti koje nas
kušaju da zgriješimo protiv te kreposti, bit će nam lako
pobijediti druge strasti. Naš je Gospodin posebno pohvalio čistoću
u svojoj propovijedi na gori kada je rekao: ,,Blago onima koji
su čista srca, jer će Boga gledati." (Mt 5, 8)
Čistoća
daje plemenitost duši i ljudi je cijene
Čistoća
zaista daje plemenitost duši. Oni koji je prakticiraju moraju
razviti moralnu snagu, a njihova su djela, riječi i misli vrijedne
sinova Božjih i braće Isusa Krista. Naprotiv, oni koji griješe
protiv čistoće degradiraju ljudsku prirodu koju im je Bog dao. Čak
i po ljudskoj procjeni, poštuje se one koji su čisti dok se preziru
oni koji nisu. Možemo to vidjeti u razgovoru sa svojim poznanicima
koji se upuštaju u loše razgovore. Oni možda neke nasmiju ili
imaju reputaciju da znaju više od drugih, ali oni koji ih slušaju u
sebi često osjećaju gađenje prema njima.
Čistoća
daje radost duši
Čistoća
daje veliku radost duši. Oni koji su čisti znaju da ispunjavaju
Božju volju tako što poštuju i cijene tijelo koje je Njegov hram.
Oni shvaćaju da ih Bog uvijek vidi i sretni su što znaju da nikad
ne čine ili ne govore nešto zbog čega bi se sramili pred Njegovim
pogledom. Naprotiv, grijesi protiv čistoće obično uzrokuju snažne
osjećaje srama i tuge.
,,Zaklinjem
vas, braćo, milosrđem Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu
živu, svetu i ugodnu Bogu – kao svoje razumno bogoštovlje."
(Rim 12:1)
Sredstva
za zaštitu kreposti čistoće
1.
Naravna sredstva
A.
Glavno prirodno sredstvo za zaštitu čistoće je izbjegavanje
svih opasnosti za tu krepost, poput lošeg društva,
neprimjerenih i nečednih plesova, izlaženje u paru (osim kao
priprema za brak) i nečednih knjiga, predstava i slika.
B.
Težak posao. Ako smo vrijedni u našim školskim
zadaćama i bilo kojem drugom poslu koji moramo napraviti, nećemo
imati vremena za napasti protiv čistoće. Marljivost u radu također
ojačava našu volju tako da se možemo bolje oduprijeti napasti. Čak
i kad smo slobodni, uvijek trebamo nastojati naći neku zanimaciju i
ne ljenčariti, sanjariti ili dokoličariti. Možemo pomagati svojim
roditeljima oko kuće, baviti se nekim hobijem ili ići na izlete u
dobrom društvu.
C.
Duh mrtvljenja. Ako uspijemo pobijediti sebe u drugim
stvarima, bit će nam lakše pobijediti napasti protiv čistoće.
Tako pobjeđivanje pohlepe ili želje za ugodom može pomoći u
zaštiti kreposti čistoće.
2.
Nadnaravna sredstva
A.
Molitva:
(a) Mi
trebamo milost da bismo se oduprijeli napastima i molitva je jedno
važno sredstvo za zadobivanje milosti.
(b) Molitvom
ispunjavamo svoj um svetim mislima i naša srca svetim željama.
B.
Primanje sakramenata Pokore i Svete Euharistije:
To
su važna sredstva za zadobivanje milosti.
(a)
Pokora: Ako idemo redovito na ispovijed, mi se čuvamo od
nemara u području čistoće. Ako imamo nesreću upasti u grijeh
protiv ove kreposti, kada ga ispovijedamo, postajemo svjesni njegova
zla. Također primamo posebnu sakramentalnu milost koja nam pomaže
da taj grijeh u budućnosti izbjegavamo. U ispovijedi, pokornik treba
biti ponizan i iskren o svojim grijesima protiv čistoće i ne smije
ih, zbog lažnog srama, činiti manjima nego što jesu u stvarnosti.
S druge strane, nema potrebe ići u nepotrebne detalje u vezi takvih
grijeha. Dovoljno je ispovjediti da smo popustili nekoj misli, želji
ili djelu protivno čistoći i ako se radi o djelu, je li učinjeno u
osami ili s nekom drugom osobom.
(b) Sveta
Euharistija: Svi sveci i Oci Crkve naučavaju da je primanje
Svete Pričesti jedna od najmoćnijih sredstava za stjecanje kreposti
čistoće. U Svetoj Pričesti mi smo ujedinjeni s Njim koji je posve
čist, Sin najčišće Djevice Marije. Iz toga možemo očekivati da
je, osim drugih milosti koje nam daje Sveta Euharistija, uključena
posebna milost da očuvamo svoj um i tijelo čistim.
C.
Poštivanje tijela kao hrama Duha Svetoga:
Vidjeli
smo da kada duša prima posvećujuću milost, Duh Sveti dolazi
boraviti u njoj na poseban način. Ali tijelo je ujedinjeno s dušom
da tvori osobu i zato Duh Sveti također boravi u njima. Sveti Pavao
govori o našim tijelima kao "hramovima Duha Svetoga."
(1 Kor 6,19) Pomisao na prisutnost Duha Svetoga i u našoj duši i u
tijelu treba nam dati veliki strah od grijeha nečistoće koji
povređuju hram u kojem On boravi. Ako smo u napasti da počinimo
takav grijeh, mi se trebamo moliti Duhu Svetom u nama, da nam On
pomogne očuvati hram nepovrijeđenim.
D.
Pobožnost prema Gospi:
Naša
Gospa je naša Majka. Svaka majka pazi s ljubavlju nad svojim
djetetom i želi ga zaštititi od opasnosti i pomoći mu rasti u
zdravlju i ljepoti. Tako i naša Majka Marija želi sačuvati u nama
prekrasnu krepost čistoće. Ako je zatražimo, pogotovo kroz
krunicu, ona će od svog Sina zadobiti milost koja nam treba. Mi
trebamo imati naviku reći svakog jutra i svake večeri tri Zdravo
Marije; dodajući na svaku kratku molitvicu. ,,O Marijo, kroz
Bezgrešno Začeće, učini moje tijelo čistim i moju dušu svetom.“
(300 dana oprosta, ujutro i navečer).
3.
Papine riječi
Osobna
hrabrost
,,Nemojte
biti iznenađeni, voljeni sinovi, ako govoreći o hrabrosti, Mi
želimo naglasiti upravo riječ osobna. Da bi se formirala
ujedinjena grupa tako kompaktna kao što je vaša, koju ne pokreće
želja za nasiljem, potrebno je da bude odlučna na prikladan način
i vjerno braniti najviše i najsvetije želje – to je zasigurno
odlična stvar. Svatko podupire svakoga, međusobno, bratski i, na
taj način, svako odupiranje postaje lakše. Ali ta se hrabrost mora
pokazati, čak i ako se, na jednom mjestu ili drugom, u određenom
trenutku, zbog određenih okolnosti, nađete u manjini, u jako malom
broju, možda čak i sami, suočeni sa suparnicima, bestidnim i
brojnijim. Budite spremni oduprijeti se do kraja, protiv svih njih, u
svojoj potvrdi Božjih zakona, u obrani vjere i Crkve – danas
možemo dodati, i u obrani reda, napretka i društvenog mira, u
svakoj prilici kada opće dobro zahtijeva vašu suradnju. Pogledajte
prvog mučenika, svetog Stjepana: jedan protiv svih njih, do samog
kraja. On je nadmašivao, čak i u inteligenciji i mudrosti, sve
svoje okrutne neprijatelje koji nisu mogli odgovoriti na njegove
argumente i njegove dokaze (Dj 6, 1-10). Takve muškarce treba Crkva
i društvo. (Papa Pio XII. mladima Rima, 8. studenog
1948.)
Mladež
koja vjeruje i živi sveto
"Vaše
misli, vaša nastojanja, vaši ideali mogu se čitati na vašim
licima; ona odjekuju vašim odobravanjem. No ipak, budući da
očekujete mjerilo i smjernice od Oca kršćanstva, Mi namjeravamo
uzeti iz blaga istine i kreposti koje je sadržano u imenu koje
nosite: 'Katolička mladež', odnosno kao da govorite, mladež koja
vjeruje i živi sveto.
1.
Mladež koja vjeruje: to je mladež koja ima plemenite ciljeve
– u čiju je stvarnost, moć i vrijednost potpuno uvjerena. Mladež
koja nema takve ciljeve i takva uvjerenja bi, zbog same te činjenice,
stavila sebe izvan borbe; bila bi obeshrabrena, raspršena,
reducirana na prah jakim i protivničkim pritiskom kontradiktornih
ideja i pokreta. Vi, naprotiv, imate te plemenite ciljeve; vi želite
raditi za Božje ciljeve; vi otvoreno ispovijedate i to srčanim
stilom vašu vjeru u Boga; i vi stižete sa svom svojom energijom
„poput snažnog proljetnog pljuska“ gdje god se treba pobijediti
modernu bezbožnost, gdje god treba zaštititi ljubav prema Bogu. Vi
želite radite za Božje ciljeve i za Njegovu Crkvu. (...)
Tako
vi imate pred sobom zaista plemenite ciljeve: najplemenitije koje
mladež, svojom žeđi za idealima, može sebi pretpostaviti; oni
koji jedini neće prevariti i ostaviti duše razočaranima; jedini
koji će ih sa sigurnošću dovesti do konačne pobjede.
Mladež
koja živi
2.
Mladež koja živi: Katolička vjera, Crkva - to je život.
Poslanik i učiteljica mira i ljubavi, Crkva se u dvije tisuće
godina ipak našla primorana protivno svojoj volji braniti od stalnih
napada svojih neprijatelja, bilo otvorenih bilo skrivenih. Ali ona se
ne boji; ona je stara, ali ona je također vječno mlada; ona ima
povijest neiscrpnog bogatstva, ali ona nije izgubljena u toj
povijesti; ona nikad potpuno ne pripada povijesti jer je uvijek i
primarno u sadašnjosti; ona živi u vremenu jer je ona uvijek ovdje
i sada, za probleme i njihova riješenja, za ljude koji žive danas
na ovoj zemlji. (...) I vi, također, želite biti mladež koja živi,
mladež koja u potpunosti i hrabro prevodi svoja uvjerenja u akciju.
Vi ćete to kao prvo činiti u sebi; onda ćete to činiti zajedno u
raznim područjima života; tako da obitelj može ostati kršćanska;
da škole ne djeluju protiv Crkve i kršćanskih obitelji, već budu
usklađene s njima; (...) da sav javni život bude uređen tako da
promovira opće dobro, a ne određene interese jedne stranke. (...)
Mladež
koja živi sveto
3.
Mladež koja živi sveto: odnosno snažna, ali ponizna,
koja zna da samo svojom snagom ne može ništa učiniti, da se ne
može suočiti niti s onim unutra niti vani; zbog toga je to mladež
koja svakodnevno moli, i crpi gorljivost iz onih izvora nadnaravnog
života koji teku tako obilno iz Kristove Crkve. Mladež koja živi
sveto, odnosno čisto. Vi želite biti mladež "bez
straha i bez zamjerke." Mi čak možemo reći "bez
straha jer nema zamjerke." Čisto srce i neumrljana savjest
daje nam pravo da pogledamo svakog čovjeka u oči spokojno, a i
svaki događaj, čak i smrt i iznad svega Boga, koji zna sve stvari.
Sveta mladež znači mladež s poštovanjem – poštovanjem
prema roditeljima; prema autoritetima, crkvenim i civilnim; prema
iskustvu starijih; prema ženama i djevojkama; prema svim ljudima.
Možete raditi za svoje ciljeve na svaki moralno dopušten način
koji zakon stavlja u vaše ruke, ali uvijek imajte poštovanje prema
čovjeku čak i ako je vaš protivnik. Sveta mladež: to znači
mladež ispunjena Kristom. Uvijek imajte Krista na umu i
Njegovo učenje; u svojoj volji tako što ćete držati Njegov Zakon;
u svojem srcu po Svetoj Euharistiji. Krist mora uvijek vladati vama i
upravljati vašom voljom i djelima. Za Njega niti jedna žrtva nije
prevelika; s Njim je sve moguće: ,,Isus Krist, isti je jučer,
danas i dovijeka će biti isti.“ (Heb 13,8)
(Papa
Pio XII. Pokretu mladih, 4. siječnja 1948.)
,,Mladići,
pišem vama, jer ste jaki, jer u vama ostaje riječ Božja i jer ste
pobijedili Zloga. Ne ljubite svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako
tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onog što
je u svijetu – požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog
zemaljskih dobara – nije od Oca, nego je od svijeta. A svijet sa
svojom požudom prolazi, a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.“
(1 Iv 2, 14-17)
KREPOSTI
ČISTOĆE I ČEDNOSTI NAJBOLJA SU PREVENTIVNA SREDSTVA ZA BORBU
PROTIV POBAČAJA!
Primjedbe
Objavi komentar