petak, 18. kolovoza 2017.

10.000 hodočasnika s Bratstvom sv. Pija X. sljedeći vikend u Fatimi – ,,Najveće hodočašće za 100. obljetnicu Fatime“


Ovo nije prvo hodočašće Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Fatimu. Ali novo je da ovogodišnjem hodočašću povodom 100. obljetnice Marijinih ukazanja portugalski mediji poklanjaju posebnu pozornost. Međunarodno hodočašće u Fatimu Svećeničkog bratstva održava se nadolazećeg vikenda. Od 11. kolovoza se kao priprava moli devetnica.

Noćno euharistijsko klanjanje – Vojska Bezgrješne

U subotu, 19. kolovoza, služit će p. Franz Schmidberger, rektor Bogoslovije u Zaitzkofenu, u 15 h u svetištu sv. Misu. Nakon sv. Mise održat će se procesija s molitvom Krunice do mjesta ukazanja Os Valinhosa. U 20:30 bit će izloženo Presveto te će se održati pobožnost s činom zadovoljštine.

U nedjelju, 20. kolovoza, održat će se u 6:30 noćno klanjanja koje će završiti blagoslovom s Presvetim. U 9:30 slijedi pontifikalna Misa koju služi Generalni poglavar Svećeničkog bratstva sv. Pija X., biskup Bernard Fellay. U 15 h će hodočašće zaključiti zajednička Krunica.


Nakon Krunice uslijedit će još na istome mjestu posveta Vojske Bezgrješne i njezinih članova Bezgrješnu Srcu Marijinom. Vojsku je utemeljio 17. listopada 1917. sv. Maksimilijan Kolbe u Rimu. To je bilo 4 dana nakon posljednjeg Marijinog ukazanja u Fatimi o kojemu Kolbe u to vrijeme još ništa nije znao. A bilo je to i 3 tjedna prije nego što je u Rusiji izbila Oktobarska revolucija. Kao da je to slutio, Kolbe je u Vojsci stvorio protulijek za rastuće totalitarizme i neprijatelje Crkve. Godine 2000. je po p. Karlu Stehlinu (FSSPX) pored novoobredne Vojske ponovno oživljena i Militia Immaculatae u duhu Tradicije.

,,Najveće hodočašće za 100. obljetnicu dolazi od konzervativne zajednice“

Portugalski dnevni list Jornal de Noticias izvješćuje u današnjem izdanju da će nadolazećeg vikenda u Fatimu doći 10.000 hodočasnika Svećeničkog bratstva sv. Pija X. Naslov članka je ipak oblikovan u očito lošoj namjeri: ,,10.000 hodočasnika u Fatimi prosvjeduje protiv sadašnje Crkve“.

Nijedan katolik ne ide na hodočašće da bi protiv nečega ,,prosvjedovao“. U samom članku nalaze se ipak relevantne informacije.

Još veći prostor otvorio je hodočašću FSSPX-a dnevni list Diario de Noticias. Naslov glasi: ,,Najveće hodočašće za 100. obljetnicu dolazi od konzervativne zajednice“.

utorak, 15. kolovoza 2017.

Uznesenje na nebo BDM


Na ovaj dan sveti i oživotvoreni kovčeg Boga živoga, koji je u utrobi začeo svoga Stvoritelja, počiva u hramu Gospodnjem, koji nije načinjen (ljudskim) rukama. I David, njegov tvorac, pred njim poskakuje, i zajedno s njime plešu anđeli, u glas pjevaju arkanđeli, slave sile, vrhovništva kliču, vlasti i gospodstva se raduju, prijestolja svetkuju, kerubini iskazuju hvalu, serafini naviještaju slavu. Ovog dana je Eden novoga Adama primio živi vrt radosti, u kojemu je poništena osuda, u kojemu je zasađeno drvo života, u kojemu je naša golotinja pokrivena.

Danas se bezgrešna Djevica, koja nije bila onečišćena nikakvom zemaljskom požudom, nego obuzeta nebeskim željama – nije vratila u zemlju, nego, budući da je i sama bila živuće nebo, zauzela je svoje mjesto u nebeskim stanovima. Od nje je naime svima potekao pravi život, pa kako bi onda sama mogla okusiti smrti? Nego, iskazala je poslušnost zakonu ustanovljenom od onoga kojeg je sama rodila, te je kao kći staroga Adama bila podvrgnuta presudi koju ni njezin Sin, kao život sam, nije odbio, da bi kao majka živoga Boga s pravom bila uznesena k njemu samome.


(sv. Ivan Damaščanski, II. molitva o usnuću Blažene Djevice Marije)

nedjelja, 6. kolovoza 2017.

Kardinal Lacroix za crkveni sprovod za eutanazirane: ,,Tko smo mi da sudimo?“


Kardinal Gerald Lacroix, nadbiskup Quebeca i primas Kanade, želi crkveni pokop i za katolike koji se daju eutanazirati. Kardinal je opravdao svoju odluku s pitanjem: ,,Tko sam ja da sudim?“

Kardinal Lacroix je izjavio da ne dvoji o tome treba li pokapati osobe koje se odluče dati eutanazirati. Tako se primas Kanade izjasnio u izjavi za America, isusovački časopis u SAD-u. Kardinal je utemeljio svoj stav s napomenom da je ,,teško znati motive“ zašto se netko podvrgava eutanaziji. Crkvi ne bi pripadalo o tome suditi.

U skladu s time bi stariji ljudi koji se odluče za eutanaziju imali ,,pravo“ na crkveni sprovod, budući da ih se kao ,,bolesne“ i ,,mentalno ograničene“ bombardira s novostima koje od njih traže da na umjetni način okončaju svoje postojanje. Kanadski biskupi izrazili su sredinom srpnja svoju ,,veliku zabrinutost“ zbog dekriminalizacije eutanazije. Istovremeno je mons. Lacroix smatrao: ,,Tko smo mi da sudimo? Mi činimo ono što možemo, a ostalo prepuštamo Gospodinu. Ako nam On predbaci da smo bili milosrdni – u redu, s time mogu živjeti“.

Tako misli kardinal Lacroix ,,koji se čini da je odlučio, barem u ovome pitanju, prihvatiti relativizam“, kako piše InfoVaticana.

Ali kako je nadbiskup Quebeca precizirao u isusovačkom časopisu, ne misli on da svi eutanazirani imaju pravo na crkveni sprovod. Takvo pravo nemaju oni, kako kaže kardinal, koji su za svoga života javno zagovarali eutanaziju.

Crkveni pravnik: kardinalov stav protivan je crkvenome pravu

Crkveni pravnik Edward Peters vidi ovdje, naprotiv, otvorenu protivnost Codexu Iuris Canonici (Zakoniku kanonskoga prava). Tko se da eutanazirati, kaže Peters, tome je uskraćen crkveni sprovod. Samoubojstvo je za Crkvu teški grijeh. Samoubojstvo i eutanaziju se ne može ipak u svakom slučaju izjednačiti. Tko počini samoubojstvo, možda nije bio svjestan teškoga grijeha koji je počinio. Odluka za zakonski reguliranu eutanaziju pretpostavlja, ipak, svjesnu odluku koju treba priopćiti državi.

Samoubojstvo je Crkva uvijek odbacivala kao teški grijeh, zbog čega je u prošlosti samoubojicama uskraćivala crkveni sprovod. To je proglasio već Sabor u Bragi 563. U međuvremenu se pravi razlika iz razloga koji je naveo Peters. Ali ista pretpostavka ne vrijedi za eutanaziju.

Mons. Gerald Lacroix pripada Svjetovnom institutu sv. Pija X. [ustanova koje nema veze sa Svećeničkim bratstvom sv. Pija X., nap. prev.] čiji je poglavar bio od 2001.-2009. Godine 2011. imenovao ga je Benedikt XVI. nasljednikom kardinala Marca Ouelleta i nadbiskupom Quebeca. Oulleta je Benedikt XVI. pozvao u Rim za predstojnika Kongregacije za biskupe.

2014. je papa Franjo imenovao Lacroixa kardinalom. Od Franje potječe utemeljenje na koje se poziva kardinal Lacroix: ,,Tko sam ja da sudim?“. Tako je crkveni poglavar odgovorio krajem srpnja 2013. na novinarsko pitanje o jednome vatikanskome diplomatu kojega je on podržavao, a kojemu su pripisivane homoseksualne aktivnosti.

Giuseppe Nardi

Izvor: http://www.katholisches.info/2017/08/kardinal-lacroix-fuer-kirchliches-begraebnis-fuer-euthanasierte-wer-sind-wir-um-zu-urteilen/

utorak, 1. kolovoza 2017.

„Prvi isusovački general koji se čini budistom“ – sinkretistička napast generala Artura Sose


Stari isusovački general, p. Adolfo Nicolás, prošle je veljače izjavio da je evangelizacija Japana moguća ,,samo u savezu s budizmom i šintoizmom“. Novi isusovački general, p. Arturo Sosa Abascal, kako piše Steve Skojec sa stranice OnePeterFive, ,,učinio se budistom“.

Isusovački general osumnjičen za herezu s marksističkom prošlošću

Da novi general isusovačkog reda – papinog reda, koji je izabran u listopadu 2016. i kojega je potvrdio papa Franjo  ima svojevoljne ideje – blago rečeno, već je bilo poznato. U 70-im i 80-im godinama zastupao je, sljedeći potpuno duh vremena, savez između kršćanstva i marksizma, a Fidela Castra – kubanskog komunističkog diktatora, kitio je cvijećem.

Da bi opravdao povredu sakramenta ženidbe i oltarskog sakramenta, koja se provodi u različitim biskupijama i u cijelim zemljama u ime sporne posinodalne pobudnice Amoris Laetitia, a time i u ime pape Franje, postavio se on čak i protiv jednoznačnih Gospodinovih riječi. Sosa je samovoljno tvrdio da ne znamo jesu li riječi iz evanđelja sigurne jer u konačnici, prije gotovo 2000 godina nije bilo ondje nikoga s diktafonom.

Isusovački general Sosa u Kambodži

Zbog ove izjave je protiv isusovačkoga generala Kongregaciji za nauk vjere podnesena prijava zbog sumnje za herezu. U međuvremenu je kardinal Gerhard Müller kao predstojnik Kongregacije za nauk vjere smijenjen te je na njegovo mjesto došao jedan isusovac čime bi prijava, čega se promatrači pribojavaju, a što nije nebitno – i zbog papinske protekcije, mogla zapeti u postupku. Iz Vatikana, koji smjenjuje tradicionalno usmjerene biskupe bez saslušanja i navođenja razloga ili zaslužne redove pod istim uvjetima stavlja pod namjesničku upravu, nije se mogla čuti nijedna riječ pokude ili kazne.

ponedjeljak, 24. srpnja 2017.

Nema pozitivnog 'Franjinog efekta' kod talijanskih poreznih obveznika


Mediji i osobe koje su kritične naspram Crkvi ,,vole“ papu Franju, koji slovi kao onaj koji ,,provodi u djelo proljeće“ koje je navodno pokrenuo Drugi vatikanski sabor. U stvarnosti se to ,,proljeće“ pretvorilo u ,,ljutu zimu“. To se pokazuje i u svjetlu najnovijih statistika u Italiji. Novčane donacije za Katoličku Crkvu su se prema poreznim izvješćima smanjile.

Za razliku od SR Njemačke i Austrije, u Italiji nema crkvenog poreza. Ali od sredine 80-ih godina može svaki porezni obveznik kod poreznog izvješća odlučiti hoće li postotni udio primanja koji je određen od države dati jednoj vjerskoj zajednici. Ne učini li to, dotični se iznos namjenjuje državi za kulturne svrhe. Porezni obveznik može svake godine prenamijeniti sredstva, neovisno o svojoj vjerskoj pripadnosti. 81,23% talijanskih poreznih obveznika je u prošloj godini svoju potporu namijenilo Katoličkoj Crkvi.

Kao što piše španjolski kolumnist Francisco Fernandez de la Cigoña – prate li se porezna izvješća iz prethodnih triju godina, u Italiji nema 'Franjinog efekta' za Katoličku Crkvu. Prema njima je novčana potpora po prvi puta pala ispod milijarde eura. U usporedbi s time prima Njemačka biskupska konferencija preko crkvenog poreza od samo upola manjeg broja katolika čak pet puta veći iznos.

Andreas Becker


Izvor: http://www.katholisches.info/2017/07/kein-positiver-franziskus-effekt-bei-italienischen-steuerzahlern/

petak, 14. srpnja 2017.

Biskup McGrath: praktični istospolci mogu "bez kajanja" primiti sv. Pričest


Biskup Patrick Joseph McGrath iz San Josea, Kalifornije, propćio je da ne uskraćuje praktičnim istospolcima u svojoj biskupiji ni primanje svete Pričesti ni kršćanski sprovod, dok god oni to traže u "dobroj vjeri".

Tu uputu izdao je biskup McGrath pretprošli tjedan kao odgovor biskupu Thomasu Paprocku iz Illinoisa koji je potvrdio katolički nauk da osobe u istospolnim "brakovima" ne mogu biti pripuštene sakramentima i da ne mogu dobiti katolički sprovod, osim ako bi prije smrti učinili čin pokajanja.

McGrath je označio takve – katoličke, smjernice, ne spominjući svojeg brata u biskupstvu, kao "zbunjujuće". Biskup McGrath piše doslovce:
,,Novija izvješća o uputama i praksama koje se odnose na članove LGBT zajednice u drugim biskupijama mogu biti zbunjujuće.

Nikome nećemo uskratiti sakramente


U svojoj uputi od 29. lipnja dodao je:
,,Koristim ovu prigodu da bih vas uvjerio da će pastoralni odgovor biskupije San Jose ostati upravo takav: suosjećajan i dušobrižnički. Nećemo uskratiti kršćanski pokop nikome tko ga traži u dobroj vjeri."

Svoju odluku da se "svakoga" pripusti svetoj Pričest utemeljio je referencom na papu Franju:
Mislimo konačno na riječi pape Franje i dajmo da nas one vode: "Euharistija nije nagrada za savršene, nego djelotvorni lijek i hrana za slabe"


Jedna župa biskupije San Jose objavila je smjernice na instagramu i označila biskupa McGratha kao ,,najboljeg u vršenju svoje službe za sve ljude, neovisno o njihovoj spolnoj orijentaciji“. Biskup, ipak, očito nije htio toliko publiciteta za svoje "najbolje" usmjerenje, za koje se poziva na papu Franju. Objava na instagramu je, naime, u međuvremenu obrisana.

ponedjeljak, 10. srpnja 2017.

Đakonska i svećenička ređenja u FSSPX-u u Europi 2017.


"Ad Deum qui lætificat iuventutem meam"

U četvrtak 29. lipnja ove godine mons. Alfonso de Galarreta zaredio je u Bogosloviji u Ecôneu tri đakona i dvanaest svećenika Svećeničkog bratstva svetog Pija X.; dvojicu đakona za kapucine iz Morgona; jednog đakona za Bratstvo Preobraženja. Na cermoniji je sudjelovao mons. Fellay i mons. Tissier de Mallerais, oba asistenta Generalnog poglavara, 143 svećenika.

Popeti se na Ecône zbog ređenja je uvijek također i ponovno uspinjanje na izvor vlastitog posvećenja, k onoj mladosti koja se sjaji na licima tih mladih, k onoj čežnji da se bude sav njegov, samo za Gospodina. Milost koja silazi na ređenike i čije oruđe postaju, obnavlja također i u drugim prisutnim svećenicima žar prvih koraka svećeničkog života. To je vječna mladost koju Gospodin obnavlja u svećeniku, svaki puta kada se taj penje na oltar, dakle svakoga dana. Ceremonija se odvijala skladno i svečano.


U subotu, 1. srpnja, mons. Tissier de Mallerais zaredio je u Bogosloviji u Zaitzkofenu dvojicu svećenika koji dolaze, jedan iz Njemačke, drugi iz Češke. Donosimo neke fotografije sa ceremonija.

don Massimo


Mladomisnici prema narodnosti:

srijeda, 5. srpnja 2017.

Snalažljivi upravitelj


,,Bio je jedan čovjek bogat, koji je imao upravitelja. Ovaj je bio optužen kod njega, da mu prosipa imanje. On ga dade dozvati i reče mu: 'Što to čujem za tebe? Daj račun o svom upravljanju! Ne možeš dulje ostati moj upravitelj. Tada upravitelj pomisli u sebi: 'Što da počnem, kad mi gospodar moj oduzima upravljanje? Kopati ne mogu, prositi stidim se. Znam što ću činiti, da me prime u kuće svoje, kad me se digne s uprave.' I dozva redom dužnike gospodara svojega. Prvoga zapita: 'Koliko si dužan gospodaru mojemu?' On odgovori: 'Sto bata ulja.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje, sjedi i piši brzo pedeset!' Drugoga zapita: 'Koliko si ti dužan?' On odgovori: 'Što korova pšenice.' Reče mu: 'Uzmi pismo svoje i piši osamdeset!' Gospodar pohvali nepravednog upravitelja, što je radio mudro, jer su djeca ovoga svijeta u svojem naraštaju mudrija od djece svjetlosti. I ja vama kažem: Načinite sebi prijatelje nepravednim bogatstvom, da vas, kad jedanput dođe do kraja, prime u vječne stanove! Tko je vjeran u najmanjoj stvari, taj je vjeran i u velikoj; tko je nevjeran u najmanjoj stvari, taj je nevjeran i u velikoj. (Lk 16, 1-10)

U Isusovoj prispodobi o upravitelju koji ima još jednu priliku pred svojim gospodarom vratiti ono što je oteo vidimo kako je upravitelj snalažljiv jer želi sačuvati svoju službu. Odriče se provizije i čini dobro djelo u očima svoga gospodara. No, je li to dobro djelo učinjeno iz ljubavi prema gospodaru ili prema sebi samome?

Upravitelj rasipa imanje koje nije njegovo, njemu očito nije stalo do pravednosti. Do odluke čistih računa, već samo do vlastite dobiti. Želi sačuvati glavu pa uređuje račune svoga gospodara sebi u korist. Iako nema ljubavi prema gospodaru, ovaj upravitelj ima ljubavi prema samome sebi. On snalažljivo postupa u teškom trenutku svojeg upravljanja, a sve da dođe poslije u kuću svoga gospodara. Brineš li i ti za svoju dušu, pa da budeš primljen u kuću Boga živoga poslije upravljanja vlastitim životom?

srijeda, 28. lipnja 2017.

Prisutni kod uništenja


Prenosimo sljedeći intervju s dr. Alice Von Hildebrand, suprugom poznatog promicatelja Tradicije Dietricha von Hildebranda, objavljen u časopisu The Latin Mass Magazine 2001. koji daje rasvjetljujuće uvide u brojna kritična pitanja današnje Crkve.

TLM: Dr. von Hildebrand, u vrijeme kada je papa Ivan XXIII sazvao II. vatikanski sabor, jeste li vidjeli potrebu za reformom unutar Crkve?

AVH: Većina uvida o tome dolazi od mog supruga. Uvijek je govorio da članovi Crkve, zbog učinaka istočnog grijeha i osobnog grijeha, stalno trebaju reformu. Međutim, crkveni nauk je od Boga. Nijedno slovo ne smije se mijenjati niti razmišljati o potrebi reforme.

TLM: Što se tiče sadašnje krize, kada ste prvi puta primijetili da je nešto strašno pogrešno?

AVH:: Bilo je to u veljači 1965. Imala sam slobodnu studijsku godinu u Firenci. Moj suprug je čitao teološki časopis i odjednom sam ga čula kako se rasplakao. Potrčala sam k njemu, bojeći se da mu je stanje srca iznenada izazvalo bol. Pitala sam ga je li dobro. Rekao mi je da mu je članak koji je čitao pružio određeni uvid da je đavao ušao u Crkvu. Zapamtite, moj muž bio je prvi istaknuti Nijemac koji je javno progovorio protiv Hitlera i nacista. Njegovi su uvidi uvijek bili dalekovidni.

TLM: Je li vaš suprug ikad razgovarao o njegovu strahu za Crkvu prije ovog incidenta?

AVH:: Napomenula sam u biografiji mog muža, The Soul of a Lion, da je nekoliko godina nakon njegova obraćenja na katoličanstvo 1920-ih, počeo predavati na Sveučilištu u Münchenu. München je bio katolički grad. Većina katolika u to vrijeme išla je na Misu, ali uvijek je govorio da je on tamo postao svjestan gubitka osjećaja nadnaravnoga među katolicima. Jedan mu je incident naročito ponudio dovoljno dokaza, i to ga je jako mučilo.

Kada je prolazio kroz vrata, moj suprug je uvijek davao prednost onim svojim učenicima koji su bili svećenici. Jednog dana, jedan od njegovih kolega (katolik) izrazio je zaprepaštenost i neodobravanje: ,,Zašto puštate svoje učenike da prolaze prije vas?“ ,,Zato što su svećenici“, odgovorio mu je suprug. ,,Ali nemaju doktorat“. Moj muž je bio rastužen. Cijeniti doktorat je naravni odgovor; osjećati strahopoštovanje prema uzvišenosti svećeništva je nadnaravni odgovor. Profesorovo stajalište dokazalo je da je njegov osjećaj za nadnaravno propadao. To je bilo puno prije 2. vatikanskog sabora. Ali sve do sabora, ljepota i svetost tridentske liturgije prikrili su ovaj fenomen.

TLM: Je li Vaš muž mislio da je pad osjećaja za nadnaravno započeo oko tog vremena, i ako da, kako je to objasnio?

AVH:: Ne, on je vjerovao da su se, nakon što je papa Pio X. osudio herezu modernizma, njezini zagovornici jednostavno prikrili. Rekao bi da su tada pristupili tome mnogo suptilnije i pragmatičnije. Raširili su sumnju jednostavno propitkujući velike nadnaravne zahvate kroz povijest spasenja, poput djevičanskog rođenja i Gospinog trajnog djevičanstva, kao i uskrsnuća i svete Euharistije. Znali su da će se jednom kad vjera – temelj – zatetura, to isto dogoditi liturgiji i moralnom nauku Crkve. Moj muž je naslovio jednu od njegovih knjiga Razrušeni vinograd. Nakon II. Vatikanskog koncila činilo se da je tornado pogodio Crkvu.


Modernizam je bio plod nesreće renesanse i protestantskog ustanka, i trebao je dugi povijesni proces da se otkrije. Ako biste u Srednjem vijeku pitali tipičnog katolika da imenuje nekog junaka ili junakinju, on bi vam odgovorio imenom nekog sveca. Renesansa je to počela mijenjati. Umjesto svetaca, ljudi bi pomislili na genije kao osobe koje će oponašati, a približavanjem industrijskoga doba oni bi odgovarali imenom velikog znanstvenika. Danas bi odgovorili sportašem ili osobom iz svijeta filma. Drugim riječima, gubitak osjećaja za nadnaravno stvorio je inverziju hijerarhije vrijednosti.

petak, 23. lipnja 2017.

Propovijed vlč. Ivice Bačanija s mlade Mise vlč. Marka Tilošanca (23. VI. 2013.)


Draga braćo i sestre u Isusu Kristu, dragi mladomisniče, vlč. Marko. Danas je radost, a vjerujem da svatko od vas u srcu osjeća radost zbog toga što je Isus Krist pogledao na Marka i uvrstio ga jučer među svoje svećenike. Ova prelijepa crkva, koja je posvećena otajstvu Kristova svetoga Križa i 7 žalosti BDM danas je ispunjena radošću zbog toga što je Gospodin pomazao ovog mladića, koji će Isusu Kristu cijeli svoj život prepuštati da će moći kroz njega djelovati.

Draga braćo i sestre, danas svi mi ovdje imamo jedan zadatak. Zadatak da počinjemo moliti za našeg mladomisnika, da kroz cijeli svoj svećenički život koji je jučer započeo živi život u Bogu i po Božjoj riječi. A ti, dragi mladomisniče, nemoj nikad nijedan korak u svome životu učiniti, a da ne budeš na koljenima pred Kristom Gospodinom i da ga ne pitaš: Isuse, što ja zapravo trebam reći ovome narodu, što ja trebam predati ovome narodu, kako ja trebam, Isuse, odnositi se prema ovome tvome narodu koji si ti krvlju svojom otkupio? Mi svećenici imamo povjereni narod i onda često znamo reći: ovo su naši župljani. A uskoro će i vlč. Marko doći na župu kada će moći reći: ovo su iz moje župe. Međutim, mi svećenici, a ti dragi Marko, budi uvijek svjestan: sve ono što nam je Krist darovao nije naše, nego je njegovo i on je to otkupio svojom presvetom, predragocjenom krvlju na križu. Pobožnost. Mnogi ste zamijetili, draga braćo i sestre, koji više poznajete vlč. Marka, da je morao pokazivati određenu pobožnost od trenutaka svojega djetinjstva, kroz srednju školu, morali ste zamijetiti možda kako je ministrirao ovdje, u ovoj crkvi, pod ovim presvetim Kristovim križem, ovdje u ovome Božjemu domu koji ispunja sila i snaga Duha Svetoga kada se događa presveta Žrtva otkupljenja, Isusa, našega Gospodina. I ta Žrtva Isusa Krista mislim da je obilježila i ovoga mladića koji je sada svećenik danas pred vama i za cijeli život ga je opečatila po svećeničkom ređenju.

Osobna svetost. Draga braćo moja i sestre, nikada čovjek ne može u životu biti svet, nego Boga nositi u svome srcu. Onda može čovjek jednostavno pokazivati tu svetost Božju. Onda možeš reći: vidiš, ovaj čovjek živi svetim životom jer nosi Boga u svome srcu. To je naš zadatak: moliti za pastire. Moliti za svećenika kojeg danas ispraćate iz svoje župe i koji će biti poslan na njivu Gospodnju da bi živio svetost Božju. Kaže naš narod: kakav narod, takvi mu i svećenici. Braćo moja i sestre, imamo pravo od svećenika očekivati svetost života. Imamo pravo od svećenika očekivati da živi samo za Gospodina i samo za sveta otajstva. Ali imamo i dužnost redovito žrtvu činiti, molitvu, post i pokoru za naše pastire. Jer Gospodin će nam dati svete pastire koji će nas voditi preko milosrđa Božjeg Srcu Isusovom samo ako ćemo mi pomoći tome svećeniku.

,,Da se na Ime Isusovo prigne svako koljeno, geslo je našeg mladomisnika. Prignuti se pred Gospodinom, braćo i sestre, znači priznati: tu je prisutan moj Bog, tu je moj Spasitelj. I zapravo, vlč. Marko će, otkako ga je Gospodin pomazao silom Svetoga Duha svojega, svaki dan na oltaru Gospodnjem prikazivati žrtvu spasenja. Žrtvu otkupljenja za vas, koje poznaje, kojima će biti poslan. Zamislite, braćo moja i sestre, da nema svećenika u ovoj našoj župi. Da nemate svoga župnika. Badava vam ova veličanstvena crkva – ne bi bila sagrađena, badava vam ove prelijepe orgulje sa svojim zvucima, badava sva umjetnost u crkvi. Ona bi onda bila koncerta dvorana, bila bi pusta i prazna jer ne bi bilo onoga koji bi polaganjem ruku dozvao Boga na sveti žrtvenik, na oltar. Tu, braćo i sestre, moramo gledati Boga koji zove svećenika, Boga koji traži svećenika između naroda. I zato se pitamo pred njim, koji je svet, koji je božanski sin, koji je Isus Krist među nama i dolazi po rukama grešnoga svećenika. Vidjeli smo, u svetome Evanđelju, da je Isus Krist jednom u osami molio. Taj Isus Krist ide u molitvu da bi bio u intimnom odnosu sa svojim nebeskim Ocem. I danas nama pokazuje, možemo reći, da svi mi moramo ići poput ovih učenika i biti s Kristom Gospodinom u molitvi. Tebi, dragi mladomisniče Marko, Isus danas isto poručuje: da ga pratiš redovito u molitvi. Da budeš onaj koji će ići uvijek putem Gospodinovim, koji ćeš ići u osamu. Nemoj misliti, dragi mladomisniče, da će te svijet tako rado prigrliti. Nemoj misliti, dragi mladomisniče, da će ti svijet uvijek pljeskati. Nemoj misliti, dragi mladomisniče, da će svijet uvijek prihvaćati riječ koju ćeš ti naviještati u ime Boga. Budi svjestan da ćeš morati često i često biti pred Isusom živim sam, s njim u osami, da ćeš tu jedino moći doživjeti snagu Božjega blagoslova. Da ćeš tu moći doživjeti svu snagu ovoga svijeta jer ćeš ti onda moći izići iz molitve, kao svećenik koji je ohrabren, kao svećenik koji će drugima Boga moći darovati.